U zahtjevnim životnim razdobljima samopodrška ima ključnu ulogu u očuvanju emocionalne stabilnosti. Umjesto stroge samokritike, važno je razviti unutarnji dijalog koji je poticajan i razumijevajući.
Samopodrška znači priznati vlastite emocije bez osuđivanja. Umjesto potiskivanja osjećaja, korisno je zastati i prepoznati što se događa. Takav pristup smanjuje unutarnji pritisak i povećava osjećaj kontrole.
Praktične metode uključuju vođenje bilješki, postavljanje realnih ciljeva i redovite pauze za odmor. Također je važno podsjetiti se na vlastite uspjehe iz prošlosti, što jača samopouzdanje.
Razvijanje samopodrške ne znači izbjegavanje odgovornosti, već pružanje sebi iste razine razumijevanja kakvu bismo dali drugima. U teškim trenucima upravo taj pristup omogućuje stabilnost i postupni napredak.
